Search
StarMOJE VESTI
Da biste pogledali sekciju MOJE VESTI potrebno je da se prijavite na svoj nalog.

Balša Koprivica se vratio: Ovde smo da dokažemo da smo zaslužili šansu i ne razmišljamo da li je sramota otići u restoran posle poraza! Flin nivo Pantera, Vašingtona, Karlika...

Sleteo je u Beograd, na aerodrom sa kojeg je letos drugi put u životu otišao u nepoznato. Prvi put je bilo kada se, kao dečak, zaputio u daleku Ameriku. Onda se vratio, četiri godine proveo u rodnom gradu u dresu njegovog Partizana, da bi pre oko dva meseca, opet sa koferima i kartom u jednom smeru, krenuo... U Istanbul.

Balša Koprivica je, kao igrač Bahčešehira, stigao u Beograd, smestio se u hotel, otišao na trening, posle toga svratio do prijatelja da mu čestita rođendan, brzo morao i da se pozdravi, vrati na spavanje… Jer, čekala ga je utakmica protiv Hapoela iz Jerusalima, u Pioniru.

Meridian sport ti donosi BONUS DOBRODOŠLICE – do 6.500 DINARA uz dva dana igre bez depozita!

Koprivica je sada centar sa lepom prilikom u klubu koji sa klupe vodi Marko Barać, a iz direktorske fotelje Nemanja Bjelica. I tu priliku koristi.

Zadovoljan sam, kako da ne. Sve je dobro. Malo traje navikavanje na novu sredinu, ali najbitnije je da pobeđujemo. Smatram da mogu još bolje, duga je sezona, biće mnogo utakmica i prilika. Na nekima sam pokazao šta mogu, sad samo treba da rastem“, počeo je Koprivica priču za Meridian sport.

Četiri godine u Partizanu se borio za svoje mesto pod suncem. U Bahčešehiru je dobio jasnu ulogu.

Na terenu sam. Drugačija su očekivanja. Glavno je što znam da ću igrati svaku utakmicu i tačno šta se očekuje od mene. Onda i lakše ulazim u meč…

A očekuje se da iskoristi svoje prednosti – kaže Koprivica.

Da trčim, da koristim atletiku u odbrani i napadu. Da čuvam obruč i da sam agresivan u pik-en-rolu. Onda i u napadu imam slobodu da možda i šutnem sa poludistance ako sam otvoren. Nemam presiju dok igram, fokusiram se na moje kvalitete i na ono što je posao svakog centra - da je agresivan u odbrani, na skoku… A onda nema limita u napadu, što mi je bitno da bih se osećao kako mogu da terenu. Postoji vrsta slobode, ali sve mora da kreće iz odbrane. Generalno kao ekipa igramo veoma agresivno i brzo, ne baš pet na pet. Imamo talentovane bekove koji su raznovrsni, onda se i ja prilagodim njim, kako mogu da budem najefikasniji… Šutnem s poludistance, kao na nekim utakmicama u Partizanu. Fokusiran sam da iskoristim minutažu na maksimalan način. Svi se konstantno menjamo, tako da je bitno da si efikasan odmah za svoju minutažu.

Balšu, 25-godišnjeg Beograđanina, sve podseća na studentske dane.

Manje-više je isto kao na Florida Stejtu. Tamo nam je cilj bio da napadamo i damo koš za što manje vremena. Da ne ulazimo u pet na pet. Isto smo imali talentovanu ekipu, brze bekove. Nismo hteli da damo šansu drugoj ekipi u odbrani.

Podseća, doduše, i na Partizan u određenim situacijama.

„Tako je. Posebno prošle godine. Doduše, u Partizanu se igralo raznovrsno, u zavisnosti od protivnika u Evroligi. U ABA, posebno kad sam bio sa Dvejnom Vašingtonom ili Karlikom Džonsom u petorci, išlo je brzo. I oni su preferirali tako da igraju.

Marko Barać je mlad trener, ali posle pet kola u Evrokupu sve glasnije se priča o njemu i Bahčešehiru koji nema poraz u Evropi.

On je u istoj situaciji kao i svi mi – da nam je ovo odskočna daska za dokazivanje. Barać je odlično prihvatio ulogu i posvećen je. Zato se i vide rezultati. Svi se mi, osim Ponitke i Flina koji je bio u NBA, dokazujemo. To nam je i stil igre – grizemo, agresivni smo i veoma motivisani. Skoro svako od nas je bio u situacijama gde u prošlim klubovima nije dobio šansu, a sada ima dobru priliku da se pokaže.“

Sa Nemanjom Bjelicom priča redovno.

Teme su košarkaške, ali i van terena. Svaki put kad se vidimo popričamo. Bivši saigrači smo u reprezentaciji“, nasmejao se Koprivica podsetivši na poslednja izdanja nekadašnjeg MVP-a Evrolige i NBA šampiona u državnom timu.

Jedan od najboljih poteza Bjelice i uprave Bahčešehira bilo je dovođenje Malakaja Flina. NBA bek dominira. Na pitanje Meridian sporta gde rangira Flina u odnosu na članove spoljne linije sa kojima je igrao tokom četiri godine u Partizanu, Balša odgovara:

To je to. Svi oni su tu negde. Ne bih mogao nikoga da izdvojim. Što se talenta u napadu, Flin, Vašington, Karlik, Panter… To je NBA nivo. Flin baš pravi razliku, posebno na poslednjoj utakmici kada je dao 36 poena i mnogo bitne trojke. Jasan je kvalitet. Sigurno kad bi bio u Evroligi, isto bi pogađao. Samo da je u pravom sistemu. Klub je zadovoljan sa njim. Nije slučajno dao 50 poena na jednoj utakmici u NBA.

Doskorašnji klub Koprivice je u seriji slabijih rezultata. Partizan je izgubio nekoliko mečeva, a Balša dobro zna kako se osećaju njegovi bivši saigrači, odnosno momci koji su ga nasledili u crno-belom dresu. Pritisak je veći, a trpi samopouzdanje.

Sigurno postoji presija. Svake godine u Partizanu dešavao se deo sezone kada smo vezivali poraze. Tada kreće pritisak od navijača, malo iz kluba… Ali, to je normalno u Partizanu i Zvezdi. Tako je kod nas. I to ima dobrih i loših strana. Sezona je duga, ne treba padati preduboko posle tri poraza, ili se uzdizati u neba posle serije pobeda.

Balša je sada lišen te vrste opterećenja.

Razlika je ogromna u pritisku ako 20.000 navijača ne smatra da si odigrao kako je trebalo. Potpuno je drugačije, tu te ceo grad zna, svi prate Partizan i Zvezdu. Naravno da i u Bahčešehiru imamo vrstu pritiska da pobeđujemo, ali nije ni približna tome kako je u Beogradu.

Samopouzdanje se diže „lako“. Potrebno je „samo“ pobeđivati. U nizu.

Neki igrači Partizana su osećali opterećenje, neki nisu. Nekada je i dobro da osetiš, da se trgneš ako izgubiš tri utakmice zaredom: ’Hej, moramo sada da dobijemo’. Treba umeti kontrolisati pritisak i znati šta se od tebe očekuje. I znati zašto si tu, gde si došao i za koga igraš. U Bahčešehiru imamo cilj da osvojimo Evrokup, ali nemamo pritisak u medijima, nema toga da su ljudi opsednuti. Nema Instagrama, drugih faktora koji mogu da te dekoncentrišu da budeš spreman za svaku utakmicu. U Srbiji na mrežama može to da ometa. Čak i kad odeš u restoran, uvek te ljudi gledaju, paze šta radiš, samim tim ti prave pritisak. Izgubiš derbi i razmišljaš da li je sramota da sad odeš na špagete, a gladan si. Moraju malo ljudi sebe da stave u kožu igrača, iako razumem i navijače što ne vole da vide kad neko na terenu delu nezainteresovano. Nema razloga previše komentarisati ako nisi bio u tom svetu, ako ne znaš kakav je život profesionalnog sportiste koji igra tri utakmice nedeljno…

I baš to je glavna razlika – podseća Koprivica.

U novom klubu fokus mi je samo na košarku i na sledeću utakmicu. Ništa drugo ne dopuštam da me ometa.

Sada će maksimalno fokusiran da uđe u utakmicu sa Hapoelom iz Jerusalima. U Pioniru. Iz beogradskog hrama košarke nosi uspomene kada je bio dete, ali i kao igrač.

Pamtim kad sam gledao derbi Partizan – Zvezda, tada je Bobi Marjanović bio u Zvezdi. To je poslednja utakmica koju sam gledao. Prve sezone u Partizanu, u Pioniru, zabeležio sam dabl-dabl protiv Metropolitana. A dobro pamtim i kad je Aleksa (Avramović) dao osam trojki. A dan ranije je imao najgori mogući trening, izgubio svaku loptu, kao prvi put u životu da se bavi košarkom. I onda sutradan dominira! To nikad neću zaboraviti. Pamtim iste sezone i finala, kad smo se svi klizali po terenu celu utakmicu, pred 1000-2000 navijača više od kapaciteta. Naravno, pamtim i poslednju završnicu KLS, što mi je bio najlepši period u Partizanu, taj niz utakmica. I, naravno, debi u reprezentaciji, protiv Slovačke“.

Eto, kad smo već kod reprezentacije… Dušan Alimpijević je selektor, a trener je komšijskog Bešiktaša.

Nije bilo kontakta“, kaže Koprivica.

Ali…

Očekujem poziv. Videćemo“, nasmejao se Balša.

U svakom slučaju, za njega reprezentacija predstavlja nešto više. Posebno sada.

Mnogo mi je važno. Posebno kad nisam u Srbiji, kad nisam u Partizanu. Znači još više, jer u inostranstvu si, želiš da igraš za svoju zemlju. Imaš dodatnu dozu ponosa, jer nisi igrao u klubu u svojoj zemlji pa imaš dodatnu motivaciju. Uvek ću biti na raspolaganju selektoru. Mislim da bih za reprezentaciju mogao da igram dokle god mogu…da igram.“

I, kao bonus, dolazi još jedan povratak kući. I malo da se razbistri mozak.

Uvek. Dobro je da se promeni okruženje. Znam i pre, kad sam bio u prozorima, malo odem iz kluba, posle se vratiš svežiji. Ostaneš i u formi, osećaš se bolje. Malo vidiš i drugu koncepciju igre, drugog trenera… I vratiš se spreman u klub“, kaže Koprivica koji će, nema dileme, uskoro imati priliku da za takvo osveženje.

I za novo dokazivanje.

Bonus video: