Neko je, u Rigi, tokom jednog treninga Srbije, naglas rekao ono što su svi mislili gledajući kako asistenti u stručnom štabu pokušavaju da podignu formu Vasilija Micića:
„Malina ima neviđenu energiju…“
Da bi tu istu energiju poneo u daleku Australiju i sa njom započeo drugu godinu na klupi Adelejda, Marko Marinović je morao prvo da malo presabere misli. Nije imao dovoljno vremena za to, jer je samo tri dana proveo u Srbiji posle bolne eliminacije sa Evrobasketa. Spakovao je kofere i krenuo ka južnoj obali najudaljenijeg kontinenta, još noseći sa sobom gorak ukus reprezentativnog leta. Potpuno drugačije se osećao nego kada je prvi put odlazio put Adelejda, sa olimpijskom bronzom oko vrata.
Meridian sport ti donosi BONUS DOBRODOŠLICE – do 6.500 DINARA uz dva dana igre bez depozita!
Malo po malo, Marinović je vratio fokus na klupske obaveze. Prošli vikend proveo je u Sidneju, video Partizan i pomogao prvom treneru tima, Majku Velsu, da vodi tim protiv Panatinaikosa.
„Ovde je već krenula liga. Mi smo odložili dva kola da bismo igrali tu utakmicu protiv Panatinaikosa u Sidneju. Tako je napravljeno. Sve je biznis“, javlja se Marinović na poziv Meridian sporta.
Biznis je u smislu i da treneri vide neke evroligaške igrače, da evroligaši vide neke talente koji su možda manje pristupačni dok igraju u Australiji…
„Svi su želeli da budu tu, vide Nana, pričaju o budžetu, takmiče se, vide razliku između Evrolige i NBL… Ovde se priča da je NBL druga domaća najbolja liga na svetu. Tako i jeste. Eventualno treća.“
Željko Obradović, trener Partizana, posle utakmice u Melburnu protiv Panatinaikosa rekao je da gleda kad stigne i NBL. Jedan od razloga su i zanimljivi igrači. Brajs Koton je ubacio 59 poena u jednoj, 49 poena u drugoj utakmici…
„Ima ih ovde, stvarno… Tu je Koton, tu je i Kendrik Dejvis koji je bio kod nas a igraće sada u Sidneju… Znaju u klubu da svi oni odatle gledaju da idu dalje. Australijska liga se igra do februara. Recimo, Džek Vajt je igrao za Bajern prošle sezone. Za klince ima dobar Next Generation program. A tu su i neki momci kao što je Koton, koji je igrao za Efes, u Izraelu, ali je shvatio da mu ovde prija, sada je dobio i australijski pasoš. Prija im, NBA su treninzi, ima 33 utakmice za četiri i po meseca. Sve brzo prođe, uživaju u košarci, životu…“
Marinović takođe uživa. To je pričao u poslednjem intervjuu za Meridian sport. To i sada ponavlja. U Sidneju je mogao da vidi njegove Čačane, Obradovića i Acu Matovića, pa Vanju Marinkovića s kojim je bio deo reprezentacije… Ali, naglašava da Partizanove igre u Australiji treba posmatrati i kroz prizmu dugog putovanja, prilagođavanja…
„Kako da ne! Potrebno je vremena. Ili ćeš odigrati prvu utakmicu baš kako treba, a onda pasti, ili ćeš odmah biti u problemu. Panatinaikos je došao neki dan ranije…“
Još se i Malina oporavlja. Manje od puta, više od leta i neočekivane eliminacije u osmini finala Evropskog prvenstva.
„Moramo biti realni… Da je neuspeh – neuspeh je. Ali šta ti da zameriš igračima? Oni su dali sve od sebe u tom trenutku. Možemo da pričamo koliko su uticale povrede, Bogdanova posebno. Mnogi su bili roviti, Gudurić pre svih, onda se povredio Aleksa, temperature imali dvojica Nikola, a Vasa je pokušavao da se vrati. Uz sve to – moramo da krenemo od nas. Ne želimo alibi. Turci su odigrali fenomenalno, da ne pričamo o Fincima. Oni su neverovatno motivisani kad igraju protiv Srbije, a svi su sa sebe skinuli breme da nešto moraju. Za sve njh je Srbija bila prvi favorit. S razlogom, igrali smo dobro, pobedili lagano tu Nemačku u Minhenu. Šta da radimo – dese si.“
Marinović, Ognjen Stojaković i svi drugi članovi stručnog štaba radili su naporno da bi podigli igrače koji nisu bili u pravom ritmu. Vasa Micić je dolazio maltene na individualne treninge.
„To je naš posao. Mi smo njihov servis, ne samo Vasin nego svih igrača. Svi smo bili maksimalno posvećeni, počevši od selektora Pešića. Sve smo pokušali da ih što pre oporaviš i pripremiš. Zato i mrzim što se sve sada ovo dešava, što se priča, piše… Verujte, igračima je najteže. Zapravo ne mogu ni da zamislim kako je njima, ako je meni ovako…“
Po završetku šampionata, Svetislav Pešić je održao kraći sastanak sa ekipom. Ali, nije bilo podrobnijih razgovora sa članovima stručnog štaba. Sve dalje mogli su da čitaju iz medijima.
„Nismo još pričali, to je sveže. Morali smo zbog naših poslova svi da odemo. Stojaković je otišao u Ameriku, ja u Australiju, Loki (Kostić), Nenad (Jakovljević), Mihajlo (Mitić) isto… Morali smo odmah da idemo. Ostali smo nedorečeni – svi. Sve se desilo brzo i neočekivano.“
U medijima su se prvo pojavljivale glasine o odlasku Pešića, onda je i on sam dao intervju u kom je istakao da više neće biti selektor… Generalno, Marinoviću nije prijatno da čita sve po završetku Evrobasketa.
„Ne sviđa mi se to ništa, ali to je Srbija. Dali smo povoda za kritike, nije da nismo. Pešić je nama pomogao, svi smo postali bolji uz njega. To je ono što treba da nam bude glavna misao, da budemo najponosniji mogući. Barem pričam lično… Imao sam najveću privilegiju na svetu! Nikad u životu se ovo neće ponoviti. Ja sam ambiciozan, daće bog biće još sličnih situacija, ali raditi sa takvim ljudima, takvim igračima i trenerima – neponovljivo je! Ispunio sam svoj san. Ko zna gde će me put navesti, ali ova grupa fenomenalnih momaka ostaje u srcu. Za njih bih dao sve. Najlepše četiri godine mog košarkaškog života.“
Zna se da svaki trener računa na svoj stručni štab. Da će novi selektor imati svoje ljude na koje se oslanja. Što se Marka Marinovića tiče…
„Ja sam za Srbiju uvek tu. Zbog Srbije sam dobio i posao. Tu nema šta da se priča.“
Bonus video: